Tko će nas hraniti?

Odjel za poljodjelstvo Matice hrvatske 4. prosinca organizirao je tribinu sučeljavanja naziva SAMODOSTATNOST u proizvodnji hrane vs GLOBALIZACIJA/Konkurentnost, s namjerom rasprave o suvremenim izazovima proizvodnje hrane u Hrvatskoj i potencijalnim prijedlozima rješenja. Na pitanja o dinamici uvoza i izvoza, klimatskim prilagodbama i edukaciji proizvođača odgovarali su stručnjaci iz područja agronomije, ekonomije te politike.

Iznimno važnoj raspravi u Matici hrvatskoj pridonijeli su Damir Novotny,
Mladen Vedriš, Marijana Petir, Dalibor Janda, Damir Kovačić i Ivica Ikić / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Moderatorica tribine bila je Zvjezdana Blažić, a sudjelovali su Marijana Petir, Dalibor Janda, Damir Kovačić, Damir Novotny, Mladen Vedriš i Ivica Ikić. Pozdravnu je riječ okupljenima uputio pročelnik Odjela za poljodjelstvo Josip Kraljičković, napominjući kako je osnovni cilj tribine „osvijestiti donositelje odluka i javnost o važnosti i samodostatnosti i globalizacije za proizvodnju hrane u Hrvatskoj, jer jedno ne isključuje drugo“. Najavio je i uvodno predavanje profesorice s Agronomskog fakulteta u Zagrebu Željke Mesić, koja je ukratko publici pojasnila osnovne pojmove i približila trenutno stanje u proizvodnji hrane u Hrvatskoj podacima i usporedbama s drugim europskim državama. Naglasila je kako je hrana strateški resurs, a zbog različitih kriza poput pandemije i aktualnih ratova u svijetu raste pritisak na lance opskrbe hranom. Zapanjujuća je činjenica kako se udio poljoprivrednih gospodarstava drastično smanjuje, što rezultira pitanjem: „Tko će nas hraniti u budućnosti?“

Ekonomski analitičar Mladen Vedriš s Effectus veleučilišta naveo je tri razloga zbog kojih su bogate europske države uspješne na području razvoja poljoprivrede: opskrba hranom kao primarni cilj, ali i ruralni razvoj – omogućavanje ljudima da se zadrže u ruralnim dijelovima zemalja i žive od bavljenja poljoprivrednim djelatnostima te očuvanje pejzaža i estetskog krajolika koji privlači turiste, a postiže se urednom poljoprivredom. Navedeno je potaknuto strateškim dokumentima i potporama nacionalnih država, ne oslanjajući se na tržište i Europsku uniju, dok Hrvatska čini suprotno.

Predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijana Petir kazala je kako postoji svijest o prirodnim predispozicijama za proizvodnju dovoljne količine kvalitetne hrane u Hrvatskoj, no za realizaciju treba doći do transformacije u našem pogledu na poljoprivredu. Hrvatski je seljak svjestan okoliša i koristi manje kemijskih sredstava prilikom uzgoja nego ostatak Europe, no gubi profit izvozom sirovina i uvozom gotovih proizvoda. Neki od zadataka za javne službe su „pružanje adekvatne infrastrukture poput silosa za žitarice i logističko-distributivnih centara za voće i povrće“, ali i pojednostavljenje birokracije te poticanje proizvođačkih organizacija i zadruga.

Profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu s brojnim radovima o tržištu, proizvodnji i potrošačkim navikama Damir Kovačić i prije je naglašavao kako stope proizvodnje u poljoprivrednim sektorima u Hrvatskoj ne bi trebale padati ispod 70 % potreba. Upozorava kako tržište ne može riješiti sve nedostatke proizvodnje, jer je jedna od funkcija samodostatnosti i pristupačnost hrane, pa navodi primjer Podravke koja je zaustavila proizvodnju pasirane rajčice zbog uvoza kineske koja je bila jeftinija, nakon čega je poskupila. Prozvao je neke ranije politike, mjere Ministarstava i sporo, neučinkovito trošenje europskog novca.

Profesor sa Sveučilišta Algebra Bernays Damir Novotny ponovio je spoznaje akademika Stipetića iz 2005. godine o hrvatskoj poljoprivredi: ekonomski učinkovita poljoprivreda neostvariva je na malim površinama, tri agrarne reforme sustava tijekom 20. stoljeća pulverizirale su zemljišta i smanjile produktivnost te treba izvući poljoprivrednu djelatnost s margina poštujući znanje o istoj na najvišim razinama. Kazao je kako su gradišćanski Hrvati kroz turizam i obrazovanje revitalizirali ruralna područja, a uče i prate hrvatsku proizvodnju vina.

Predsjednik Uprave Bc Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja Ivica Ikić kazao je kako ratarstvo, unatoč tomu što je najučinkovitiji sektor hrvatske poljoprivrede, krije mnogo problema od kojih je najveći ovisnost o drugim tržištima. Što bi se dogodilo da Italija prošle godine nije kupila višak hrvatske pšenice? Prema Ikiću, rješenje je povezivanje ratarske proizvodnje sa stočarskom i prehrambenom industrijom te stvaranje dodane vrijednosti finalizacijom proizvoda, što se treba ostvariti strateškim djelovanjem Vlade RH.

Raspravu su obogatili i komentari iz publike, čime je ostvaren cilj tribine: potaknuti interes za temu koju ne smijemo ignorirati – hrana je osnovna ljudska potreba, njegujmo njezine proizvođače.